Autor
Dragan Veselinov (1950) bio je redovni profesor na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu. Predavao je Političku ekonomiju, Ekonomske ideologije savremenih vjerskih sistema, Politički sistem i privredni razvoj i druge ekonomske predmete. Bio je počasni gostujući profesor na Koledžu Svetog Antonija u Oksfordu i držao predavanja i tribine na Londonskoj školi za ekonomiju i politiku, Školi za Slovenske i Istočno-evropske studije u Londonu i Kraljevskom institutu za spoljnu politiku (Chattam House) u Londonu, Vudro Vilson centru u Vašingtonu i na brojnim univerzitetima u SAD – u Njujorku, Vajomingu, Montani, Sjevernoj Karolini i drugim. Bio je 1989. godine gostujući profesor na Ekonomskom fakultetu u Titogradu. Dao je stotine intervjua za domaće i inostrane medije o političkim i ekonomskim procesima u Jugoslaviji, Srbiji i izvan njih. Učestvovao je kao gost i u stručnim razgovorima na Akademiji društvenih nauka pri Centralnom komitetu Komunističke partije SSSR. Tokom 80-ih godina XX veka je bio poznat kao agrarni ekonomist u cijelom jugoslovenskom prostoru i kao kritičar jugoslovenskog socijalističkog sistema. Poznatu sintagmu „dogovorna ekonomija“ je on iskovao 1983. godine. Predstavljao je SFR Jugoslaviju 1985. godine u Organizaciji za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija (FAO). Bio je od 1984. do 1991. godine član Saveznog ekonomskog savjeta SFR Jugoslavije. Bio je kritičar Miloševićevog nacionalističkog režima i ratne politike. Bio je stalni kolumnista Ekonomske politike i Vremena u Beogradu. Kao i Monitora u Titogradu. Osnovao je dvije miroljubive parlamentarne partije: Narodnu seljačku stranku i Koaliciju Vojvodina i bio njihov predsednik. Bio je narodni poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srbije, Savezne Republike Jugoslavije i Državne zajednice Srbije i Crne Gore. Sa svojim poslanicima je jedini 1999. godine u Skupštini Srbije glasao protiv ulaska Srbije u rat sa NATO zbog pitanja Kosova i Metohije. Bio je ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede u vladi Zorana Đinđića od 2001-2003. godine.
Kao šahista misli da su šahisti nacija i da bi se šahisti morali ujediniti u gens una summus i zatražiti od Ujedinjenih nacija da im se dodijeli teritorija za državu, po mogućstvu nenastanjeno ostrvo, kako bi na miru igrali šah. Da ne gledaju ovaj svijet.