Lidija Vukčević Vučurović, rođena je 1954. godine u Zagrebu. Diplomirala je jugoslavistiku i filozofiju, magistrirala i doktorirala tezama iz književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Postdoktorski studij u Grenobleu. Dugogodišnja srednjoškolska i sveučilišna profesorica, u zemlji i inozemstvu (Italija i Francuska), znanstvenica, prevoditeljica, književnica. Od 1983. godine objavljuje znanstvene radove, književnu kritiku, prijevode i eseje. Sudjeluje na brojnim slavističkim skupovima. Preko stotinu naučnih i stručnih recenziranih radova. Liriku i esejističko- filozofsku prozu objavljuje kontinuirano od 1992. godine. Od 2012. godine bavi se fotografijom. Izlaže u Italiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori. Jedna skupna i osam samostalnih izložbi. Grafički oprema svoje knjige autorskim fotografijama. Prevodi s talijanskog i francuskog i na te jezike. Dugogodišnja suradnica dvojezičnog lombardskog časopisa za filozofiju i poeziju Kamen‘. Od 2015. godine u mirovini zaslužne umjetnice. Kolumnistica u crnogorskim dnevnicima Vijesti i Pobjeda. Od 2019 – 2013. predstavnica crnogorske nacionalne manjine u Zagrebačkoj županiji. Članica Matice crnogorske i Matice hrvatske. Izabrana za izvanrednu članicu Dukljanske akademije nauka i umjetnosti. Njeni književni radovi uvršteni su u brojne časopise i antologijske izbore poezije i proze na hrvatskom, crnogorskom, srpskom, makedonskom, mađarskom, albanskom i talijanskom jeziku.
Ako ima težnju bilo šta dokazivati, ova knjiga dokazuje vitalnost
sumnje, kao temelja svake kritičke misli. Pri tome, autorka
ne želi da podučava, već uvjerljivo predočava. Ona pruža odgovore
tako što dovodi u pitanje stvari i pojave. Da bi dokučila valjane
stavove, često se mora vratiti unatrag – u knjige, u događaje, u
mišljenje i u postojanje.
