Autor

Milorad Popović rođen je 2. januara 1957. godine, u Lipi Cuckoj, kod Cetinja. Autor je romana „Karnera“ (2012) u izdanju zagrebačke Frakture i cetinjskog OKF-a, za koji je 2013. godine dobio nagrade Jutarnjeg lista i Meša Selimović u Tuzli, te romana „Čovjek bez lica“, Zagreb – Cetinje 2016. Dobitnik je najvećeg državnog priznanja — Trinaestojulske nagrade za 2016. godinu, kao i Njegoševe nagrade 2017, za roman „Čovjek bez lica“. Roman „Karnera“ je preveden na italijanski, makedonski i slovenački jezik. Za svoj pjesnički rad, Popoviću je 2019. godine uručeno međunarodno priznanje Bosanski stećak, koje se dodjeljuje u okviru programa Sarajevskih dana poezije, jedne od najvažnijih književnih manifestacija u regionu. Jedan je od osnivača časopisa za književnost, kulturu i društvena pitanja Ars (1986). Utemeljitelj je crnogor skog PEN centra i predsjednik crnogorske sekcije PEN-a  (1989—1990), prije formiranja samostalnog nacionalnog PEN centra. Dopisni je član Evropske akademije poezije, sa sjedištem u Luksemburgu. Trenutno je predsjednik Crnogorskog društva nezavisnih književnika (CDNK) i direktor Otvorenog kulturnog foruma (OKF) sa Cetinja, izdavača savremene crnogorske i južnoslovenskih književnosti, te časopisa Ars. Ima status Istaknutog kulturnog stvaraoca Crne Gore.

Milorad Popović

Milorad Popović rođen je 2. januara 1957. godine, u Lipi Cuckoj, kod Cetinja. Autor je romana „Karnera“ (2012) u izdanju zagrebačke Frakture i cetinjskog OKF-a, za koji je 2013. godine dobio nagrade Jutarnjeg lista i Meša Selimović u Tuzli, te romana „Čovjek bez lica“, Zagreb - Cetinje 2016. Dobitnik je najvećeg državnog priznanja — Trinaestojulske nagrade za 2016. godinu, kao i Njegoševe nagrade 2017, za roman „Čovjek bez lica“. Roman „Karnera“ je preveden na italijanski, makedonski i slovenački jezik. Za svoj pjesnički rad, Popoviću je 2019. godine uručeno međunarodno priznanje Bosanski stećak, koje se dodjeljuje u okviru programa Sarajevskih dana poezije, jedne od najvažnijih književnih manifestacija u regionu.

Jedan je od osnivača časopisa za književnost, kulturu i društvena pitanja Ars (1986). Utemeljitelj je crnogor skog PEN centra i predsjednik crnogorske sekcije PEN-a  (1989—1990), prije formiranja samostalnog nacionalnog PEN centra. Dopisni je član Evropske akademije poezije, sa sjedištem u Luksemburgu. Trenutno je predsjednik Crnogorskog društva nezavisnih književnika (CDNK) i direktor Otvorenog kulturnog foruma (OKF) sa Cetinja, izdavača savremene crnogorske i južnoslovenskih književnosti, te časopisa Ars. Ima status Istaknutog kulturnog stvaraoca Crne Gore.

Knjige Autora

Smrti se podvaljuje

20,00

Ovo je čudnovat roman. Sve u njemu faktografski je do u tančinu vjerodostojno. A istovremeno sve je plod velike imaginacije. Samo što se povremeno ne zna čije. Ovo je pripovijest, rasprava i esej. Roman u formi obračuna s vlastitom poviješću. U njega je upleteno nekoliko biografija, Kišova je jedna od njih, ali nema među njima biografije koja bi doista bila dovršena i s kojom bi priča bila dovršena. Da bi mogla biti dovršena, potrebno bi bilo da se smrti ne podvaljuje.

Njegoševo nasljeđe

Kad govorimo o sadašnjem u prošlosti, prije svega o velikim Homerovim nasljednicima, Vergiliju, Danteu, Šekspiru, Puškinu, ili njihovoj sabraći iz takozvanih manjih književnih jezika, Ševčenku, Petefiju, Mickijeviču, Emineskuu, ne mislimo samo na nasljede koje se prenosi i nastavlja iz prijethodnih generacija, već i na nanovo oblikovanu tradiciju koju su ovaplotila njihova djela. U malim narodima se ponekad izvije genijalni duh, naizgled iz ničega, bez pravih predaka i potomaka, pa neukom putniku namjerniku liči na samorast, na veliki hrast medu sitnogoricom. Ovo su izuzeci koji potvrduju u osnovi tačnu tezu Tomasa Strensa Eliota, da nijedan Pjesnik nema sâm za sebe cjelovito značenje, to jest da: Njegov značaj, ocjena njegovog djela jeste ocjena njegovog odnosa prema mrtvim pjesnicima. ..