Autor
Vitomir Vito Nikolić (Mostar, 27. april 1934 — Podgorica, 10. septembar 1994) bio je crnogorski pjesnik, novinar i putopisac. Za života je objavio tri zbirke pjesama. Četvrtu zbirku pjesama objavio je njegov prijatelj Rajko Babović. Posthumno je objavljeno nekoliko izdanja pjesama kao i zbirka feljtona, putopisa, reportaža i zapisa.
Porijeklom Nikšićanin, rođen je 1934. godine u Mostaru, gdje mu je otac bio u vojnoj službi. Drugi svjetski rat je presjekao njegovo djetinjstvo. U aprilu 1941. njegova porodica bježi u Nikšić. “Rođen sam u Mostaru. Majka mi je iz Bukovice, od Jegdića. Moji Nikolići su iz Ozrinića. Ja sam kompletan Nikšićanin, iako već dugo živim u Titogradu”, uvijek je isticao.
Prve zbirke pjesama „Drumovanja” i „Sunce, hladno mi je!” Vito je štampao o svom trošku. Iako u skromnoj opremi, bile su tražene i rado čitane. Najčešće su ih kupovali prijatelji sa kojima je živio kafanskim životom. Iz Nikšića se preselio u Podgoricu gdje je radio u redakciji Pobjede.[4] U Pobjedi je objavljivao popularne reportaže „Crnom Gorom putem i bespućem”. Ponekad je priređivao književne večeri u kafanama, pred brojnom publikom koju je znao da razgali i uzbudi svojim stihovima. Neki od njegovih stihova bili su izvor inspiracije muzičarima.
Raspad Jugoslavije učinio je da Vito Nikolić kao pjesnik zanijemi. Zbog nepristajanja da se uključi u ratno-huškaču propagandu matičnog lista „Pobjeda” u septembru 1991. godine dobio je radnu knjižicu i rješenje o prestanku radnog odnosa. Teško je podnio rušenje Starog mosta u Mostaru i granatiranje Dubrovnika. Pjesma “Noć sa Dubrovnikom” je nastala decembra 1991. godine tokom najžešćeg sramnog bombardovanja Dubrovnika, kada je Nikolić ovjekovječio osjećaj koji su povodom tog događaja dijelili oni koji su se protivili tom činu.
Vito Nikolić je preminuo 1994. godine. Sahranjen je u Nikšiću.