Nekategorisano

Crnogorska pravoslavna crkva i vaseljenja (1766 – 1925)

Vladika Sava Petrović kao „glava Crnogorske crkve i crnogorskog naroda“. / Sv. Petar Cetinjski 1812. godine o sebi kao „autokefalnom, ili duhovno nezavisnom vladici“. / Srpski vladika 1832. godine Petru II Petroviću Njegošu  piše o „церкви Черногорској“. / Knjaz Danilo I Petrović 1858. o „Православној источној Цркви црногорској”. / Kanonsko pismo Ruskog Svetog Sinoda iz 1886. kojim pozdravlja „первосвятителя автокефальной Черногорской церкви“. / Integralni prijevodi i faksimili studija o autokefalnoj Crnogorskoj crkvi: Kako je Crnogorska crkva priznala obnavljanje autokefalnosti Antiohijske patrijaršije? / Što  se diskutovalo o Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi na Pomjesnom Saboru Ruske crkve 1917. i 1918. godine? / Patrijarh srpski 1967. godine priznaje: „Crkva u Crnoj Gori je bila autokefalna”…

  • Njegoš kao poglavar „Черногории и Черногорской православной церкви”. / Srpski autori o Njegošu koji je definitivno „prekinuo kanonsku vezu sa SPC” i obezbijedio ruski blagoslov o tome ko će „stati na čelo avtokefalnoj Crnogorskoj crkvi”. /  Rusi o Njegošu sa kojim je „Черногорская Церковь причислила Святителя лику святых” i kako je „Святейший Синод Русской Православной Церкви признал эту Церковь автокефальной”…
  • Ekskluzivni dokument – kralj Nikola I Petrović i Vlada Kraljevine Crne Gore osuđuju „nestanak” Crnogorske crkve i „obnavljanje Pećke patrijaršije”.

Njegoševo nasljeđe

Kad govorimo o sadašnjem u prošlosti, prije svega o velikim Homerovim nasljednicima, Vergiliju, Danteu, Šekspiru, Puškinu, ili njihovoj sabraći iz takozvanih manjih književnih jezika, Ševčenku, Petefiju, Mickijeviču, Emineskuu, ne mislimo samo na nasljede koje se prenosi i nastavlja iz prijethodnih generacija, već i na nanovo oblikovanu tradiciju koju su ovaplotila njihova djela. U malim narodima se ponekad izvije genijalni duh, naizgled iz ničega, bez pravih predaka i potomaka, pa neukom putniku namjerniku liči na samorast, na veliki hrast medu sitnogoricom. Ovo su izuzeci koji potvrduju u osnovi tačnu tezu Tomasa Strensa Eliota, da nijedan Pjesnik nema sâm za sebe cjelovito značenje, to jest da: Njegov značaj, ocjena njegovog djela jeste ocjena njegovog odnosa prema mrtvim pjesnicima. ..

Petar Lubarda

Svjetlosti naosa
Crnogorska umjetnost izmedu dva svjetska rata imala je predvorje sa ”zlatnim ramovłma” za slike prve generacije naših umjetnika. A ispred tog bogatog naosa, bili su radovi izvanjaca, stranih stvaralaca koji su na njenom tlu boravili i radili. Oni su donijeli sve ono što je prošlo evropskom likovnom scenom krajem XIX vijeka i na čemu je, iz dubine mediteranskog okrilja, stvarana crnogorska moderna umjetnost. Tako je savremena crnogorska umjetnost sa svojim klasicima (Milunović, Vušković, Vukotić, Lubarda, Zonjić, Stijović i drugi) po kojoj nas kulturna Evropa prepoznaje u XX stoljeću, imala duboko utemeljenje – strane i svoje pretke.